You are here

DVA VEKA VUKOVOG "SRPSKOG RIJEČNIKA"

Pre tačno dvesta godina, 1818. godine, u štampariji jermenskog manastira u Beču, štampan je Srpski riječnik Vuka Stefanovića Karadžića. Rečnik je sadržao 26.270 reči koje su se u to vreme koristile u narodnom govoru u Srbiji i Vojvodini, koja je tada bila u sastavu Austro Ugarske.

Vuk je građu za izradu rečnika počeo da sakuplja još 1815. godine, na inicijativu Jerneja Kopitara, tadašnjeg cenzora za slovenske jezike bečke dvorske bibilioteke. Pored Kopitara, za stvaranje rečnika zaslužan je i Lukijan Mušicki, arhimandrit manastira Šišatovac na Fruškoj Gori, u kojem je Vuk boravio nekoliko puta tokom 1815. i 1816. godine, obrađujući građu i reči koje će se naći u rečniku.

Rječnik je konačno štampan tek u oktobru 1818. godine, iako je bio završen već dve godine ranije. Reči su protumačene nemačkim i latinskim opisima i izrazima, a predgovor je bio napisan u obliku rasprave sa neistomišljenicima, sa kojima je Vuk vodio žestoku polemiku u tom periodu. Godine 1964. „Prosveta“ je u okviru izdavanja sabranih dela srpskih pisaca počela da objavljuje celokupna dela Vuka St. Karadžića, planirana u 40 tomova. Glavni zadatak ove edicije bio je da se sakupe, srede i pripreme svi Vukovi tekstovi, objavljeni i do tada neobjavljeni, i da se pojedini spisi obrade kritičkim komentarima koji će odgovarati sadašnjem trenutku stanja proučavalaca mnogostrukog Vukovog dela.

Ovo predstavlja najpotpunije izdanje Vukovih dela praćeno stručnim komentarima i obuhvatalo sve oblasti Vukovog rada, od poslova na sakupljanju narodnih umotvorina do polemičkih, etnografskih i istorijskih spisa koji čine raniju epohu srpske književnosti. Štampana su sledeća dela:

1.  VUK – PREPISKA 1

2.  VUK – PREPISKA 2

3.  VUK – PREPISKA 3

4.  VUK – PREPISKA 4

5.  VUK - PREPISKA 5 (1833 – 1836)

6.  VUK - PREPISKA 6 (1837 - 1842)                                                

7.  VUK - PREPISKA 7 (1843 - 1847)                                                

8.  VUK - PREPISKA 8 (1848 - 1850)                                                 

9.  VUK - PREPISKA 9 (1851 – 1852)

10. VUK - PREPISKA 10 (1853 - 1854)                                               

11. VUK - PREPISKA 11 (1855 - 1859)                                               

12. VUK - PREPISKA 12 (1860 - 1862)    

13.  VUK – PREPISKA 13                                   

14.  VUK - O JEZIKU I KNJIŽEVNOSTI 1 

15.  VUK - O JEZIKU I KNJIŽEVNOSTI  2                               

16.  VUK - O JEZIKU I KNJIŽEVNOSTI 3                                      

17.  SRPSKI RIJEČNIK

18. SRPSKI RIJEČNIK 1 – VUK ST. KARADžIĆ

19. SRPSKI RIJEČNIK 2 – VUK ST. KARADžIĆ

20. VUK - DANICA (1826, 1827, 1828, 1829, 1834)

21. BIBLIOGRAFIJA SPISA VUKA STEFANOVIĆA KARADžIĆA 

22. NOVI ZAVJET - VUK ST. KARADžIĆ

23. SRPSKE NARODNE POSLOVICE - VUK ST. KARADžIĆ

24. DEUTSCH - SERBISCHES WORTERBUCH

25. O CRNOJ GORI – RAZNI SPISI - VUK ST. KARADžIĆ

26. PJESMARICA - VUK ST. KARADžIĆ

27. ISTORIJSKI SPISI 1 - VUK ST. KARADžIĆ

28. ISTORIJSKI SPISI 2 - VUK ST. KARADžIĆ

29. ETNOGRAFSKI SPISI - VUK ST. KARADžIĆ

30. SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE - VUK ST. KARADžIĆ

31. SRPSKE NARODNE PJESME 1

32. SRPSKE NARODNE PJESME 2

33. SRPSKE NARODNE PJESME 3

34. SRPSKE NARODNE PJESME 4

35. GRAĐA O ŽIVOTU I RADU VUKA ST. KARADŽIĆA

37. REGISTRI                        

Do sada je izašlo 37 knjiga, od kojih je poslednja za sada štampana 2014. godine. Po obimu i kritičkoj obradi, ovo izdanje predstavlja najveći izdavački poduhvat u Srbiji. Kada sav posao na izdavanju sabranih dela bude završen (trebalo bi da izađu još 3 knjige), to će biti pravi naučni spomenik jednoj od najvećih pojava u istoriji i kulturi ne samo srpskog naroda.

Sve knjige štampane su na specijalnoj bezdrvnoj ofsetnoj štampanoj hartiji formata 15x22 i povezane u platno sa zlatotiskom. Međutim, sada u prodaji i magacinu “Prosvete” ne postoje kompleti svih do sada objavljenih delova, već samo pojedinačna izdanja, uglavnom prepiske iz raznih peroda Vukovog života.

Vuk Stefanović Karadžić (1787. – 1864.), veliki srpski reformator jezika i pisma, rođen je u Tršiću kod Loznice. Samouk, veći deo života je proveo u Beču, gde je i umro. Posle propasti Prvog srpskog ustanka 1813. godine, u Beču je upoznao slovenačkog naučnika Jerneja Kopitara, koji ga je podstakao na sakupljanje narodnih pesama i umotvorina, kao i na rad na jeziku i pravopisu srpskog jezika, te se smatra ocem srpske jezičke pismenosti. Radom koji je decenijama trebao veliki broj naučnih i kulturnih radnika, stvorio je značajan krug pristalica, ali i mnogobrojne neprijatelje. Prijatelje je našao u najistaknutijim umovima tadašnje Evrope, a univerzitet u Jeni dao mu je titulu počasnog doktora.

Zahvaljujući Vuku St. Karadžiću, srpske narodne pesme postale su poznate i cenjene širom Evrope. 1847. godine Vukova reforma u jeziku donela je pobedu njegovih ideja i dokaz da se na „Vukovom jeziku“ mogu pisati umetnička dela. Naime, te godine izlaze pesme Branka Radičevića i knjiga Đure Daničića „Rat za srpski jezik i pravopis“, u kojoj je argumentovano dokazana opravdanost Vukovih jezičkih postavki. Vukovo delo imalo je ogroman uticaj i na ostale južnoslovenske narode, kao i na učvršćivanje kulturnih i nacionalnih veza. Kao posledica novih shvatanja, došlo je do tzv. Književnog dogovora u Beču 1850. godine; tu su se predstavnici srpskog i hrvatskog narodnog života dogovorili o uvođenju jednistvenog književnog jezika kod oba naroda.