You are here

ZATVARA SE KNЈIŽARA „DANILO KIŠ“

U godini u kojoj je obeleženo osam decenija od rođenja velikog pisca Danila Kiša, ljubitelji knjige ostaju bez još jednog omiljenog književnog kutka u srcu Beograda, na Terazijama, na mestu koje je bilo sinonim za pisanu reč više od šest decenija. Naime, knjižara Izdavačkog preduzeća “Prosveta” na Terazijama,  koja nosi ime ovog našeg velikog pisca, do kraja maja mora da se iseli sa adrese na kojoj je postojala više od 60 godina.

Zatvaranjem knjižare "Danilo Kiš" na Terazijama, zbog vraćanja zgrade nekadašnjim vlasnicima, biće produžen već podugačak spisak zatvorenih kultnih mesta za ljubitelje knjiga. Ova knjižara bila je, sećamo se, mesto gde se, u svoje vreme, skoro svakodnevno mogao sresti naš čuveni nobelovac Ivo Andrić. Knjižara se nalazila na ruti njegovih šetnji i on je u nju  svraćao veoma često kako bi sa tadašnjim upravnikom Aleksandrom Acom Konstantinovićem razgovarao, popio kafu ili samo pročitao novine. I mnogi drugi pisci su se u ovoj "Prosvetinoj" knjižari osećali kao kod kuće, pa su redovni posetioci bili i Brako Ćopić, Dušan Baranin, filozof Branislav Petronijević...

Osnovni razlog za zatvaranje knjižare “Danilo Kiš” je taj što je zgrada na Terazijama 16, u čijem je prizemlju i knjižara, u postupku restitucije vraćena vlasniku, koji živi u SAD. To je, međutim, moglo da se odloži na određeno vreme, a razlog zašto to nije učinjeno glavni krivac je bivši vlasnik "Prosvete" Dejan Pantović, koji je za kratko vreme rasprodao sve što se rasprodati moglo, i napravio dugove koje više niko nije mogao da vrati.

Naime, odmah po preuzimanju "Prosvete", Pantović, kao novi vlasnik,  je od 2009, prestao da plaća kiriju gradu, koja je mesečno iznosila 168.000 dinara. Za zakupninu nije davao ni dinara pune dve godine, a kada je 2011. "Prosveta" vraćena državi, taj dug je astronomski narastao jer je samo mesečna kamata iznosila 165.000 dinara. Kuća to nije mogla da izmiri jer je mesečni dug bio 330.000 dinara. Tako sada ukupan dug za "Kiša" iznosi 23 miliona i 200.000 dinara. Da je bivši "gazda" redovno plaćao ono što mu je zakon nalagao, grad bi verovatno imao drugačiji odnos prema "Prosveti", odnosno knjižari "Danilo Kiš" i možda bi tražio produžetak za iseljenje, što je zakonom bilo moguće.

Sve ovo dešava se uoči druge privatizacije naše izdavačke kuće, a nestankom "Kiša" otvara se mogućnost finansijskog urušavanja "Prosvete". Knjižara naime, mesečno donosi od 25 do 30 odsto ukupnog prihoda “Prosvete”,  koja je u poslednje vreme stala na noge i uspevala da izmiri sve troškove prema zaposlenima, državi i dobavljačima, odnosno izdavačima.

Knjižara na Terazijama treba da se iseli do 31. maja, taj gubitak bi ipak mogao da se nadoknadi. "Prosveta" je, naime, predložila Gradu Beogradu da nam dodeli odgovarajući prostor u centru grada, gde bi bila knjižara, takođe sa imenom Danila Kiša. Odgovora, međutim, od nadležnih još nema.

IP “Prosveta” trenutno čeka na svoju drugu privatizaciju. Prodaja je najpre trebalo da se završi ovog proleća, ali je rok iz nepoznatih razloga odložen do kraja godine. Želeći da izbegne sudbinu iz bliske prošlosti, generalni direktor “Prosvete” Dragan Milenković je nadležnima predložio tri rešenja. Najpre, da država ne prodaje svih svojih 70 odsto akcija već 35 i tako uz akcionare ostane manjinski vlasnik. Pritom da se nekretnine (knjižara na Kopaoniku koja vredi 150.000 evra, kao i prostorije od 80 kvadrata u Vojvode Milenka) prodaju i tako izmiri dug prema privatnim licima. Drugo rešenje je da se ujedine "Prosveta" i "Rad", koji je takođe pred prodajom, u zajedničko izdavačko preduzeće koje bi pripalo državi i malim akcionarima. U "Radu" tu ideju svojski podržavaju. Treći predlog je da se cela "Prosveta", kao i njena knjižara „Geca Kon“ u Knez Mihailovoj ulici,  proglasi kulturnim dobrom.