Ova knjiga je povest o srušenoj ljubavi, kao srušenom Tadž Mahalu, u kojoj je svaka pesma odaja u palate koja pamti jednu priču o rušenju, a svaka metafora je jedna preživela arabeska.(…) Vesna Radović je pesnikinja kulture. Njena poezija je prebogata ovakvim pojmovima. Sve u njoj vrvi od geografije, istorije, umetosti, književnosti. Gotovo svako stanje duha, svaka emocija u njenoj poeziji imaju, eliotovski rečeno, objektivni korelativ u nekom pojmu kulture, bilo da je reč o prizrenskim zvonima, praškom proleću, književnim delima ili građevinama. Sve vrvi od raskoši slika i bogatstva metafora...