"More i mornari, rastanci, suze, razočarenje, snovi, bol, obećanja, ljubav, glagol voleti u svim gramatičkim oblicima, tuga, melanholija;“zemlja moja…”, “cvetna i mirisna livada iz sna…” Nostalgija. Svojevrsna nostalgija u melosu jednog podneblja, posebno dalmatinskog, nije ni u kakvoj vezi sa zamljom koje više nema, niti s gorčinom zaostalom iza posledične materijalne i moralne propasti njenog stanovništva. U preslušavanju posle višedecenijske pauze kao da je iščezao iz tih pesama patos jednostavnih, banalnih reči i plačljivih molskih kadenci.(...)"