You are here

SRBI MARŠIRALI I PRED JAPANCIMA

Pred paradu srpskih vojnika u Moskvi 9. maja, povodom Dana pobede nad fašizmom u Drugom svetskom ratu, iz jedne knjige Gece Kona saznajemo da je srpski marš bio čuven i u Prvom svetskom ratu

Pre nešto manje od veka, u martu 1918. godine, jedinice srpskih dobrovoljaca iz Rusije okupljenih u okolini Soluna da se bore za oslobođenje otadžbine paradirale su pred srpskim regentom Aleksandrom Karađorđevićem, vrhovnim zapovednikom celokupne srpske vojske na Solunskom frontu. „Zatutnjala je zemlja pod snažnim koracima mladih i silnih dobrovoljaca. Pod oštrim zvucima muzike lomila su se kolena ovih valjanih vojnika, koji su se upinjali da se što bolje pokažu”, zapisano je u knjizi Aleksandra D. Đurića „Ka pobedi”, koju je 1938. godine izdao beogradski knjižar i izdavač Geca Kon. Novo izdanje ove knjige, svojevrsnog ratnog dnevnika iz Prvog svetskog rata, u maju se priprema da izda Izdavačko preduzeće „Prosveta”.

Srpska vojna komanda u proleće 1916. godine uputila je grupu oficira sa Krfa u Rusiju, da bi tamo, od zarobljenih vojnika srpskog porekla iz austrougarskih jedinica koje su se predale Rusima, formirali dobrovoljačke jedinice. Prva srpska dobrovoljačka divizija formirana je u Odesi, a pred odlazak na front u Dobrudži, obišao ju je ruski car Nikolaj Drugi Romanov, koji je zbog Srbije i ušao u Prvi svetski rat. Jedan od oficira pristiglih tada sa Krfa bio je i Aleksandar D. Đurić, autor knjige „Ka pobedi”, koji je u svom obimnom ratnom dnevniku opisao dogodovštine srpskih dobrovoljaca.

Srpski dobrovoljci su se hrabro borili na svom delu fronta u Dobrudži, ali zbog opštih slabosti koje je počela da pokazuje ruska vojska i zbog brzog izbijanja revolucije, odlučeno je da srpski dobrovoljci budu neutralni u previranjima u Rusiji i da se, čim se prilike poprave, što pre upute na Solunski front.

Srpski vojnici uživali su tada veliku popularnost među vojnicima ruske armije, ali i među običnim stanovništvom, zbog hrabre borbe i pobeda koje su odneli nad moćnom Austrougarskom na samom početku rata, 1914. godine. Rusi su ih pozdravljali svugde gde bi prolazili, a u Rusiji su čak spevane pesme u čast pobeda Srba.

U dva puka, u čijem sastavu je bio autor knjige „Ka pobedi”, sve vreme je održavana čvrsta vojnička disciplina, vežbalo se, a, pošto su Srbi u vreme Prvog svetskog rata izgleda bili poznati po svom čvrstom i lepom maršu, često se od njih zahtevalo da učestvuju u paradama pred značajnim vojnim ličnostima.

Prvo su pred polazak iz Odese izveli počasni marš pred komandantom ruske Šeste armije, generalom Ščerbačovim, a druga značajna prilika ukazala se kada su železnicom došli do kineske luke Dairen, gde ih je čekao britanski brod „Liverpul”, da ih preveze u Solun. U to vreme veliki delovi Kine bili su pod japanskom okupacijom, a pošto je Japan u Prvom svetskom ratu bio na strani saveznika, pripadnici japanske armije dočekali su železničku kompoziciju iz Rusije, kojom su se prevozili Srbi, sa velikim oduševljenjem. Bio je to jedini ikada zabeleženi susret većih jedinica srpske i japanske vojske u istoriji.

Od samog prelaska granice Rusije sa Kinom Japanci su srdačno dočekivali Srbe, tvrdeći da je, kako navodi Aleksandar Đurić, „srpski vojnik najbolji vojnik na svetu”! „Isto je tako dobar, kao japanski!” Priređivali su im bankete, obasipali ih poklonima, pomno se raspitivali o organizaciji srpske vojske kako bi od njih nešto naučili, ali, kada su stigli u luku Dairen, komandant luke, visoki japanski oficir, zahteva da Srbi izvedu defile pred njim i njegovim vojnicima. Želi da, kako je rekao, vidi čuveni srpski marš. Srpski vojnici se kupaju, šišaju, briju, čiste uniforme, a onda čitava dva srpska puka, poravnati pod konac, stupaju čvrstim, snažnim korakom. Japanski komandant je zadovoljan, pa srpske vojnike po završetku parade obasipa poklonima. Srbi su prosto zatrpani biskvitima, pomorandžama, cigaretama, pa im je tek onda dozvoljeno da se ukrcaju u brod.

Na putu prema Solunu stiže još jedan zahtev da Srbi izvedu svoj čuveni marš. Guverner Singapura, Britanac, zahteva da mu Srbi prirede paradu, pa se oni, kao i u Dairenu, pripremaju za to. Pošto je u Singapuru vrućina, parada se izvodi u ranim jutarnjim satima, a prezadovoljni guverner u belom odelu zahvaljuje srpskim vojnicima i svima poklanja velike sume britanskog novca, da imaju za trošak u Singapuru. Tako se Srbi, „odjednom bogati”, taksijima i rikšama vozaju po Singapuru i uživaju u blagodetima bogato snabdevenog grada.

Po dolasku u Suec, u Egiptu, dva srpska puka preuzima grčki brod, oni stižu u Solun, a, posle parade pred regentom Aleksandrom Karađorđevićem, kreću u proboj Solunskog fronta. Ka pobedi.

Dragan Milenković, generalni direktor IP "Prosveta"
objavljeno u listu "Politika": 09.05.2015.