You are here

Blog

BEZVREMENSKA SATIRA RADOJA DOMANOVIĆA

BEZVREMENSKA SATIRA RADOJA DOMANOVIĆA

Radoje Domanović je najistaknutiji pisac satirične pripovetke u srpskoj književnosti epohe realizma. Rođen je na današnji dan, 16. februara 1873. godine u porodici seoskog učitelja u selu Ovsište kod Kragujevca. Kao profesor srpskog jezika i kljiževnosti radio je u gimnazijama u Vranju, Pirotu i Leskovcu, ali je zbog političkih uverenja često proganjan, premeštan i otpuštan sa posla. Političke prilike za vreme vladavine Aleksandra Obrenovića opredelile su Domanovića za političku i društvenu satiru i tu je on ostvario nekoliko izvrsnih satirično-alegorijskih pripovedaka.

ISIDORA SEKULIĆ - SLIKARKA LEPOTA NORVEŠKE

ISIDORA SEKULIĆ - SLIKARKA LEPOTA NORVEŠKE

“Pisma iz Norveške” Isidore Sekulić proglašena su najlepšim putopisom u srpskoj literaturi i uvrštena su u obaveznu školsku lektiru. Pisma su prvi put izašla u Srbiji 1914. godine pred početak Prvog svetskog rata, a drugo izdanje se pojavljuje tek 37 godina kasnije. Ova knjiga predstavlja virtuozni opis nadaleko poznate mistične Norveške prirode i surovog života tadašnjih Norvežana, a “Prosveta” je objavila novo izdanje ove neponovljive knjige 2014. godine.

SRBI IZMEĐU RUSIJE I EVROPE

SRBI IZMEĐU RUSIJE I EVROPE

Izdavačka kuća "Prosveta", objavila je knjigu "Srbi između Rusije i Evrope" sa pratećim komentarima priređivača, Živote Ivanovića, u kojoj su u najvećoj meri sabrane misli i ideje velikog ruskog pisca Fjodora Mihailoviča Dostojevskog, kako bi južnoslovenski narodi, a naročito Srbi, kao vodeća nacija na ovom delu Balkana, trebalo da se odnose prema Zapadu, a kako prema Rusiji. Zanimljivo je da su, toliko godina kasnije, zapažanja velikog pisca i dalje aktuelna, a Srbija podeljena između Istoka i Zapada... Donosimo odlomke:

Između Rusa i Engleza

Četiri romana za ljude u žurbi

Četiri romana za ljude u žurbi

Ako ste ikada nekome pokušali da objasnite radnju nekog romana u svega par rečenica, znate koliko to može smešno da zvuči. Vođen tom idejom, strip autor Henrik Lange napisao je (i nacrtao) knjigu "90 klasičnih romana za ljude u žurbi", sažet prikaz klasika svetske književnosti u četiri ilustracije. Knjiga je na srpskom jeziku izašla 2009. godine u izdanju IPS-a, tiraž je odavno rasprodat, a mi vam prikazujemo nekoliko stranica ove već zaboravljene knjige i nadamo se da ćemo je uskoro videti u novom izdanju.

 

 

Svaki narod ima vladu kakvu zaslužuje

Svaki narod ima vladu kakvu zaslužuje

„U turskoj Srbiji nema ni plemstva, ni vrlo velikih zemljoposednika, nema ni industrijalaca, ni izuzetno bogatih trgovaca – zato se stvorila nova birokratska aristokratija, koja se sastoji od mladih ljudi, školovanih najvećim delom o državnom trošku u Odesi, Moskvi, Peterburgu, Beču, Nemačkoj, Švajcarskoj, Parizu. Dok su mladi i ne stignu da se iskvare u državnoj službi, oni se u većini odlikuju vatrenim rodoljubljem, čovekoljubljem, potpuno iskrenim liberalizmom i čak u poslednje vreme demokratizmom i socijalizmom.

RATNI DNEVNICI MOGA DEDE, PUTOKAZ MLADIMA

RATNI DNEVNICI MOGA DEDE, PUTOKAZ MLADIMA

Čitajući tekst gospodina Dragana Milenkovića Srbi marširali i pred Japancima, objavljenog na Dan pobede, 09.05.2015. u "Politici", u rubrici 100 GODINA OD VELIKOG RATA, veoma sam se prijatno iznenadila što postoji inicijativa da se ponovo štampa jedna od knjiga moga dede, Aleksandra D. Đurića, ratni dnevnik "Ka pobedi". Knjiga je došla do ruku gospodina Milenkovića, koji je nadahnuto napisao kratak, ali sveobuhvatni pregled knjige.

SRBI MARŠIRALI I PRED JAPANCIMA

SRBI MARŠIRALI I PRED JAPANCIMA

Pred paradu srpskih vojnika u Moskvi 9. maja, povodom Dana pobede nad fašizmom u Drugom svetskom ratu, iz jedne knjige Gece Kona saznajemo da je srpski marš bio čuven i u Prvom svetskom ratu

Ivo Andrić i „Prosveta"

Ivo Andrić i „Prosveta"

Da li bi ijedna druga izdavačka kuća mogla da zamisli takav početak? Samo nekoliko nedelja posle osnivanja, krajem decembra 1944, dva meseca posle oslobođenja Beograda, u njene prostorije u Čika Ljubinoj 1 ušao je jedan od najpoznatijih jugoslovenskih pisaca međuratnog doba, koga je rat zatekao u diplomatskoj službi. Okupaciju je proveo u samozatočeništvu u jednom beogradskom stanu, pišući, a plod svoga rada, roman koji će proslaviti ne samo njega, nego i zemlju iz koje potiče, ponudio je baš toj izdavačkoj kući.

MIHAJLO PANTIĆ: KULTURE NEMA BEZ TRADICIJE

MIHAJLO PANTIĆ: KULTURE NEMA BEZ TRADICIJE

U godinama koje su minule u našem zajedničkom životu ostalo je malo toga istinski lepog, vrednog trajnog pamćenja. A kad je nečega malo, onda njegova vrednost postojano raste: ne mislim, naravno, na zlato i novac, tu nakaznu, brutalnu meru ne samo današnjeg sveta, nego na učinke kreativnog duha, na ono najbolje što pojedinac i društvo stvaraju i usvajaju u nekom vremenu, ostavljajući ga, u isti mah, u nasleđe onima koji dolaze, da na tome ostavljenom nastave da grade.

Stranice